Kvir studije 2026.

CKS

Centar za kvir studije

Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
PETAK, 15. maj
od 17.30 do 20 h

Lezbejski feministički pokret: od socijalističke Jugoslavije, preko nacionalizma i rata, do danas
Lepa Mlađenović - ispravljeno.jpg


U predavanju će se govoriti o lezbejskim grupama u Jugoslaviji od 1987. godine kada u okviru feminističke gupe LILIT nastaje Lezbejke LILIT – LL do danas.

Biće reči o osnovnim feminističkim vrednostima na kojima su nastale, anti-ratnim i anti-nacionalističkim pozicijama tokom 90-ih, te insistiranju na solidarnosti i saradnji između grupa kroz Lezbejske nedelje i regionalne lezbejske susrete.


lepa mlađenović je feministička lezbejka, aktivistkinja lezbejskog i feminističkog pokreta. Feministička konsultantkinja za rad sa ženama koje su preživele traumu muškog nasilja i lezbofobije. Antiratna aktivistkinja Žene u crnom protiv rata. Su-osnivačica Arkadije - Lezbejskog i gej lobija, 1991; Autonomnog ženskog centra, 1993; Labris - feminističke organizacije za lezbejska ljudska prava, 1995; Konsultacije za lezbejke, 2012. Aktivistkinja Mreže protiv nasilja Evropa, Mreže alternativa psihijatriji, Mreže feminističkog odgovora na seksualno nasilje u ratu na teritoriji Jugoslavije.


Moderacija:
Dušica Popović,
Centar za kvir studije


Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
PETAK, 8. maj
od 17.30 do 20 h

"Globalni kvir: pinkvošing, homonacionalizam, homo/transfobija"

Globalni kvir - 1.jpg


Ovo predavanje istražuje dinamiku savremenih LGBTQ+ politika u kontekstu globalizacije i neoliberalnog poretka. Globalni kvir nije puki proces univerzalne emancipacije, već polje političke i ideološke instrumentalizacije.

Pinkvošing (pinkwashing) predstavlja strategiju kojom države, korporacije ili politički akteri koriste prividnu podršku LGBTQ+ pravima kako bi skrenuli pažnju sa kršenja ljudskih prava, spornih vojnih intervencija ili represivnih politika. S druge strane, homonacionalizam – termin koji je uvela Džazbir Puar (Jasbir Puar) – opisuje proces u kojem se prava seksualnih manjina integrišu u nacionalističke agende. Kroz homonacionalistički diskurs, tolerancija prema kvir osobama postaje marker „civilizacijske superiornosti” Zapada, što se često koristi za stigmatizaciju nezapadnih kultura (posebno u kontekstu islamofobije) i opravdavanje restriktivnih migracionih politika.

Nakon decenija integracije LGBTQ+ osoba u mejnstrim liberalni diskurs, obratićemo pažnju na transformacije savremene homo/transfobije u kontekstu porasta desničarskog organizovanja. Umesto da nestanu u okviru „naprednih” društava, ovi oblici opresije se rekontekstualizuju; oni opstaju unutar samih kvir zajednica kroz procese marginalizacije onih koji se ne uklapaju u normativni, beli, srednjoklasni model „prihvatljivog” gej identiteta.

Cilj nam je da ukažemo na opasnosti koje nastaju kada se borba za kvir oslobođenje odvoji od širih antikolonijalnih i antikapitalističkih pokreta, postajući alat u službi državnog suvereniteta i globalne dominacije.


Jasmina Sinanović danju predaje na Odseku za antropologiju i interdisciplinarne programe/ pod-odsek rodnih studija na Siti koledžu (City College), dok noći provodi na sceni. Polja njihovog istraživačkog interesovanja obuhvataju kvir teoriju, teoriju performansa i postkolonijalnu teoriju, kao i proučavanje koncepta balkanizma. Master diplomu lepih umetnosti (M.F.A.) iz dramaturgije stekli su na Univerzitetu Stoni Bruk (Stony Brook University), a master diplomu (M.A.) iz pozorišnih nauka na Graduate Center-u (CUNY) pri Bruklin koledžu.


Moderacija:
Dušica Popović,
Centar za kvir studije


Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
ČETVRTAK, 30. april
od 17.30 do 20 h


Elizabet Gros - Telo i fantazam

Telo i fantazam - ispravljeno.jpg

Predavanje je posvećeno analizi i problemskom postavljanju uloge uobrazilje i imaginacije u ontološkom i psihološkom oblikovanju naše stvarnosti,a posebno naše telesnosti i produktivne uloge želje. Telo i želja uvek su posredovani imaginacijom, i kao takvi primarno se ne poklapaju se sa režimima koji ih normiraju. Polazeći od radova Elisabeth Grosz, ali i opštijeg filozofskog postavljanja problema produktivnosti uobrazilje, cilj ovog izlaganja je da ukaže na fleksibilne i rastegljive okvire življenja, zamišljanja i normiranja tela i njegovog lociranja između „unutrašnjeg“ i „spoljašnjeg“ sveta.


Nada Maćig Sekulić je redovna profesorka na Filozofskom fakultetu, gde predaje Rodne studije, Antropologiju rata i sociokulturalnu antropologiju. Autorka je tri monografije ("O kraju antropologije", "Kultura rađanja", "Skriveni rat") i više desetina radova iz oblasti teorije i istorije antropologije, kultura istoka i feminističke teorije i istraživanja.


Moderacija:
Dušan Maljković,
Centar za kvir studije


Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
PETAK, 24. april
od 17.30 do 20 h


Ljubav bez drugog? Objektofilija između neurodivergentnosti, patologizacije i queer politike

Ljubav bez drugog - ispravljeno.jpg

Objektofilija – emocionalna i/ili seksualna vezanost za nežive objekte – predstavlja izazov za savremene teorije seksualnosti, identiteta i odnosa. Iako se u javnom diskursu često posmatra ili kao devijacija ili kao "egzotična" varijacija seksualne orijentacije, ovaj fenomen otvara dublja pitanja o prirodi uzajamnosti, drugosti i granicama ljubavi.

U ovom izlaganju objektofilija se analizira iz integrativne psihodinamske perspektive, uz oslanjanje na psohodinamske teorijske okvire. Posebna pažnja posvećuje se razlikovanju između autističnih, šizoidnih i narcističkih organizacija ličnosti, kao i ulozi autizma, sinestezije i traume u formiranju ovakvog oblika vezivanja. Predlaže se razumevanje objekata kao specifičnih self-objekata koji omogućavaju stabilizaciju selfa, ali bez kapaciteta za recipročno odgovaranje.
Centralna teza izlaganja jeste da objektofilija proizvodi subjektivni doživljaj uzajamnosti bez realne drugosti: subjekt može iskusiti ljubav kao uzvraćenu, ali bez susreta sa autonomnim drugim koji uvodi neizvesnost, frustraciju i razvoj. U tom smislu, ovaj fenomen se ne svodi ni na patologiju ni na puku neurodivergentnost, već se razume kao specifična organizacija odnosa sa određenim razvojnim potencijalima i ograničenjima.

U završnom delu, razmatra se mesto objektofilije u okviru queer teorije i LGBT+ pokreta. Iako deli iskustvo marginalizacije i izaziva heteronormativne pretpostavke o ljubavi, objektofilija ne počiva na interpersonalnoj relaciji između subjekata, što je čini ambivalentnom u odnosu na postojeće queer okvire. Predlaže se njeno pozicioniranje na granici queer spektra, kao fenomen koji ne samo da proširuje razumevanje seksualnosti, već i radikalno problematizuje samu ideju uzajamnosti.

Izlaganje ima za cilj da ponudi teorijski diferenciran, klinički senzibilisan i etički nemoralizujući okvir za razumevanje ovog fenomena, otvarajući prostor za dijalog između psihodinamske teorije i savremenih queer studija.


Leo Ivanišević je diplomirani psiholog, master menadžer, specijalista psihoanalitičke psihoterapije, edukator i supervizor u OLI centru za Integrativnu psihodinamsku psihoterapiju. Ima bogato iskustvo u radu na projektima NGO sektora, kao i u radu sa mladima i ugroženim grupama. Kao edukator i ekspert bio je angažovan na projektima koji su se bavili podsticanjem preduzetništva (Tech1, Founder Institute), radom sa ugroženim grupama (Re Generacija, Roma Sijam) i edukacijom komunikacionih i asertivnih veština (edukacija o asertivnoj komunikaciji za Ministarsto Pravde, sprovedena u okviru Poslovne škole za PR).
Aktivno je angažovan na promociji psihologije i psihoterapije u medijima kroz tekstove, gostovanja i svoj blog "Psihomehaničar".


Moderacija:
Dušica Popović,
Centar za kvir studije


Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
PETAK, 17. april
od 17.30 do 20 h

Psihoanaliza, biseksualnost i LGBT+ prava. Uočavanje, odbacivanje, prihvatanje

Slobodan G. Marković - ispravljeno.jpg


Početkom XX veka u Evropi je preovlađivao jedan od represivnijih modela seksualnosti, viktorijanski pogled na seksualnost, zasnovan na modelu hegemone muškosti. On se nadovezao na judeohrišćansko (avgustinovsko) stanovište, koje je obnovljeno u XII veku i dominiralo sve do prosvetiteljstva kada je redefinisano, prateći rast nacionalne države. U periodu vladavine hegemone muškosti, od sredine XIX do sredine XX veka, heteronormativnost je postala čvrsto ustanovljen kanon, a pravna zabrana homoseksualnosti je tokom XIX veka mimoišla samo Francusku (do Prvog svetskog rata homoseksualnost su dekriminalizovali samo Osmansko carstvo (1858) i Italija (1889/90)). Psihoanaliza se pojavljuje krajem XIX veka, u trenutku kada je hegemona muškost na vrhuncu. Njen utemeljivač Zigmund Frojd je smatrao da je dete seksualno polimorfno i da je psihološka biseksualnost polazna tačka seksualnosti, tj. da je svaka individua konstitutivno biseksualna. Frojd je više puta razrađivao teoriju o psihološkoj biseksualnosti i 1937. se vratio na ideju da svaki biološki pol potiskuje suprotni pol u sebi: žene želju za penisom, a muškarci pobunu protiv sopstvene ženskosti i homoseksualnosti. Na osnovu ove teorije se moglo očekivati da će psihoanalitičari prihvatiti homoseksualnost i biseksualnost, ali do toga nije došlo. Samo Frojd i Šandor Ferenci nisu smatrali da je homoseksualnost bolest, dok je Frojd smatrao da osobe istopolne orijentacije mogu da se bave i psihoanalizom.

Glavni tokovi psihoanalize razvijali su se posle Drugog svetskog rata u Sjedinjenim Državama, u atmosferi histerije protiv levičarskih ideja. Psihoanaliza je uspela da postane deo američkog mejnstrima, ali je cena bila njena medikalizacja i maskulinizacija. Stvorena je „kastrirana psihoanaliza“ koja se prilagodila homofobnom duhu vremena. Brojni psihonalitičari su uzeli učešće u konverzionim terapijama i samim tim prihvatili shvatanje da istopolna seksualna orijentacija može da se leči (sam Frojd nikada nije verovao u to da seksualna orijentacija može da se promeni bilo kakvom terapijom). A iako su Frojd (u brojnim radovima od 1905. do 1939) i Alfred Kinsi (1948) obrazložili i „normalnost“ i raširenost biseksualnosti kod ljudi, ona je još teže krčila put do statusa prihvaćenosti u glavnim evroatlantskim društvenim tokovima.Ovakva shvatanja su napuštena 1970-tih godina. Od ranih 1980-tih kreće nova tendencija u psihoanalizi. Ona razvija kulturnu osetljivost i prihvata da njena metoda mora da se prilagođava specifičnim kulturnim i društvenim uslovima širom sveta. Radikalna promena stava je postala očigledna kada je Američko psihoanalitičko udruženje (APA) postalo prvo udruženje za mentalno zdravlje u SAD koje je podržalo istopolne brakove. Vraćanjem na sopstvene izvorne postavke, psihoanaliza je doprinela stvaranju klime tolerancije prema seksualnim manjinama koja je zavladala u zapadnoj Evropi i SAD početkom XXI veka. Danas je ta tolerancija ponovo na meti žestokih napada od strane konzervativnih društvenih krugova.


Prof. dr Slobodan G. Marković je redovni profesor na Fakultetu političkih nauka (FPN) Univerziteta u Beogradu i na Institutu za evropske studije. Rukovodilac je Centra za britanske studije na FPN. Saradnik je tink-tenka LSE IDEAS pri Londonskoj školi ekonomije. Od 2022. do 2025. bio je rukovodilac naučnog projekta „Kulturni transfer Evropa-Srbija od 19. do 21. veka“ (Cultural Transfer Europe-Serbia from the 19 th to the 21 st Century – CTES). Pored dvanaest zbornika koje je priredio objavio je knjige: "British Perceptions of Serbia and the Balkans 1903-1906", Paris, 2000, "Grof Čedomilj Mijatović. Viktorijanac među Srbima", Beograd 2006, i "Pesimistička antropologija Zigmunda Frojda", Beograd 2014. Organizuje periodične skupove Psihoanaliza i kultura. Bavi se odnosima Balkana sa SAD i Britanijom, psihoanalitičkom antropologijom, istorijom evropskog pesimizma i intelektualnom istorijom. Bio je 2023. nosilac stipendije Kšištof Mihalski u bečkom Institutu za humanističke nauke (IWM). Član je Evropske akademije od 2024 (Academia Europaea).


Moderacija:
Dušan Maljković,
Centar za kvir studije


Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
ČETVRTAK, 9. april
od 17.30 do 20 h


Transseksualnost, transrodnost i DSD: kontroverze dihotomnog sistema pola/roda

Predrag Šarčević - ispravljeno.jpg


Pre nekoliko godina, u Vatikanu je, na 7 jezika, objavljen tekst pod naslovom "Muško i žensko stvori ih", s eksplicitnom namerom da ukaže na „krizu u obrazovanju, posebno na polju afektivnosti i seksualnosti“, do koje je, prema mišljenju autora, dovelo višedecenijsko delovanje „rodne teorije“, odnosno „rodne /ideologije“. Reč je, zapravo, o pokušaju da se sa stanovišta Rimokatoličke crkve odgovori na mnogo širu, epohalnu krizu tradicionalnih polnih i rodnih kategorija, normi i uloga, kao i o nastojanju da se obnove i ojačaju temelji poljuljane binarne konstrukcije pola i roda, i to ne samo kao „prirodne“, nego i kao „od boga date“ strukture. U takvom poretku, stanja transpolnosti (transsexuality), transrodnosti (transgender) i međupolnosti (intersex), predstavljaju izuzetno izazovne dvosmislene oblike koji se opiru jasnoj klasifikaciji i esencijalističkom svođenju na jednu od dveju legitimnih kategorija. Polazeći od tih primera, u izlaganju će se problematizovati konvergencije i divergencije različitih pristupa u shvatanja i tumačenja ljudske polnosti u periodu od početka druge polovine XX veka do danas Tekođe će biti problematizovane i promenljive relacije koje su se tokom ispisivanja te istorije seksualnosti uspostavljale između različitih sistema moći – medicinskog, pravnog i religijskog – ali i između samih subjekata i zajednica okupljenih pod akronimom LGBT+.


Predrag Šarčević diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Odeljenju za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Bavi se istraživačkim radom u oblasti studija pola i roda i istorije seksualnosti. Zaposlen je u Javnom medijskom servisu RTS kao urednik na Trećem programu Radio Beograda. Dugogodišnji je saradnik Centra za kvir studije, kao i nevladinih organizacija Geten i XY-Spectrum.


Moderacija:
Dušan Maljković,
Centar za kvir studije


Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
PETAK, 3. april
od 17.30 do 20 h


Uvod u trans teoriju

LauraPejak.jpg


Rod je centralno pitanje kojim su se bavili feministički i kvir pokreti još od samog nastanka. Ovaj koncept prožima gotovo svaki aspekt naših svakodnevnih života. Transrodne osobe su posebno u prilici da ponude analize roda, s obzirom da im njihovo proživljeno iskustvo omogućava da u dijahroniji promišljaju pitanja roda i orodnjene egzistencije, kao i pitanja rada, ekonomske i društvene marginalizacije te transfobije.

Na ovom predavanju biće reči o društvenim teorijama koje su trans osobe formulisale do sada, načinima na koje je transrodnost oblikovala ili dekonstruisala postojeće diskurse o rodu, feminizmu te društvu u kojem živimo, kao i o transrodnoj socijalnoj i ekonomskoj egzistenciji - iz perspektiva transrodnog marksizma, feminizma trećeg talasa, kvir teorije i kvir anarhizma, uz osvrt na savremena istraživanja transrodne socijalne pozicioniranosti.


Laura Pejak je samoobrazovana autorka, prevoditeljka, društvena teoretičarka i aktivistkinja. Rođena je 1998. godine u Novom Sadu, gde je i provela većinu svog života. Njena glavna polja interesovanja su kvir teorija, radikalna teologija, antimilitarizam, antinacionalizam, ekofeminizam, socijalna ekologija i druge povezane teme. Od 2021. godine angažovana je kao bibliotekarka i koordinatorka u Infoteci CK13, gde se bavi prevođenjem i arhiviranjem dokumenata, knjiga i tekstova važnih za društveno-političku realnost u kojoj živimo.

Od 2020. do 2023. godine je radila kao omladinska radnica, a kasnije i koordinatorka rada sa zajednicom u udruženju za LGBT+ mlade “Grupa IZAĐI”. U udruženje Talas-TIRV je uključena još od početnih procesa planiranja njegovog nastanka; često deluje u Talasu kao spoljna saradnica. 2023. godine je sa još nekolicinom aktivistkinja_a osnovala udruženje Centar za društveni napredak, usmeren ka promišljanju i kreiranju progresivnih politika. Najvažniji rezultati njenog rada u ovom udruženju su do sada bile publikacije “Seksualna edukacija u Srbiji - Analiza mogućnosti i preporuke”, kao i “Ekonomska i socijalna prava LGBT+ osoba”, koje je pisala sa drugim članicama udruženja.


Moderacija:
Dušica Popović,
Centar za kvir studije


Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
PONEDELJAK, 30. mart
od 17.30 do 20 h


Od nevolje s rodom do straha od roda. Kvir teorija Džudit Batler

Adrijana Zaharijević - 30.3..jpg


Džudit Batler je objavila svoju doktorsku disertaciju 1987, pod naslovom Subjekti želje. Disertacija se bavila jednim važnim isečkom iz Hegelove Fenomenologije duha i recepcijom te knjige u posleratnoj Francuskoj. Iako je ova knjiga sušti primer kvir filozofije i pokušaj da se uhvati život želje, tada ništa nije upućivalo na to da će Batler postati ikona kvir teorije, niti da će radikalno promeniti smer feminizmu. Njenim rečima, kada je pisala Nevolju s rodom, verovala je da će tu knjigu pročitati stotinak ljudi, možda zaljubljenika u poststrukturalizam koji je brzo nadirao u američku akademiju. Svi oni koji su virili iza teksta u Subjektima želje - Simon de Bovoar, Monik Vitig, Mišel Fuko i drugi - sada postaju glavni akteri koji rod, pol i želju izmeštaju iz njihovih dotadašnjih okvira, razvezujući ih na temeljan način, činilo se, jednom za svagda. Tela koja izvode rodove da bi mogla da žive postaju glavni akteri feminističkog mišljenja, a sve se to zbiva baš u vreme kada Iv Kosofski Sidžvik objavljuje Epistemology of the Closet, a Tereza de Lauretis organizuje konferenciju o queer theory, uvevši to ime. Nevolja s rodom je bila kamen temeljac jednog mišljenja koje je želelo da bude izvan identiteta, da opozove subjekte, da pusti želju da izađe iz kaveza normi. Tokom izlaganja će se govoriti o prvoj fazi intelektualnog rada Džudit Batler, koji je teško kategorizovati drugačije do kao kvir filozofiju, čak i onda kada je u njegovom fokusu prestao da bude rod.


Adriana Zaharijević je filozofkinja, naučna savetnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. U svom radu spaja političku filozofiju, feminističku teoriju i društvenu istoriju. Autorka je četiri knjige ("Postajanje ženom", "Ko je pojedinac?"," Život tela. Politička filozofija Džudit Batler", i "Judith Butler and Politics", koja je prevedena na slovenački, i u prevodu je na poljski). Prevela je "Nevolju s rodom" (Karpos, 2010) i "Prekarni život" (Mediteran, 2020), kao i brojne druge članke Džudit Batler. https://ifdt.bg.ac.rs/dt_team/zaharijevic-adriana/


Moderacija:
Dušica Popović,
Centar za kvir studije


Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
PETAK, 20. mart
od 17.30 do 20 h


Genealogija seksualnosti Mišela Fukoa

654051753_18174768415383623_7705903792021110732_n.jpg


Predavanje je posvećeno genealogiji seksualnosti u filozofiji Mišela Fukoa (Michel Foucault). Prvi deo predavanja je fokusiran na genealogiju kao metodu istraživanja, dok je drugi deo predavanja posvećen načinu na koji je ova metoda, kao istorijska metoda, primenjena na pitanje seksualnosti. Posebna pažnja biće poklonjena i uticajima koje fukoovska genalogija seksualnosti ima na feminističke, LGBT i kvir studije, ali i kritičkim glasovima, kao i granicama genealoške analize.


Katarina Lončarević je vanredna profesorka na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Najviše piše u oblastima feminističke filozofije i epistemologije, istorije feminizma i feminističkih pokreta, političke teorije. Glavna je urednica časopisa za feminističku teoriju i studije kulture Genero. Objavila je veliki broj naučnih radova iz oblasti feminističke filozofije i feminističke teorije: ko-autorka je tri monografije, samostalno je objavila jednu naučnu monografiju ("Pobuna potčinjenih znanja: uvod u feminističke epistemologije", 2022), i ko-urednica je četiri zbornika naučnih radova, od kojih je poslednji "Homonationalism, Femonationalism and Ablenationalism" (Routledge, 2022).


Moderacija:
Dušan Maljković,
Centar za kvir studije


Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
PETAK, 13. mart
od 17.30 do 20 h


Platon o homoerotskoj ljubavi

649220251_17902680051388049_6952611832382427966_n.jpg


Primeri homoerotske naklonosti značajno su prisutni u Platonovim dijalozima, naročito u onima iz ranog i srednjeg perioda. U dijalozima kao što su Harmid, Lisid i Gozba, erotska privlačnost između muškaraca prikazana je kao društveno prepoznatljiv i kulturno artikulisan oblik odnosa u okviru atinske aristokratske sredine. U Harmidu Sokrat otvoreno opisuje uzbuđenje pred lepotom Harmidovog tela, dok_ Lisid_ svedoči o praksi u kojoj stariji stupaju u bliske odnose sa mlađima, u trenutku njihovog ulaska u zrelost. U Gozbi, posebno u besedama Pausanije i Aristofana, iznosi se teza o posebnoj vrednosti muško-muške ljubavi, koja se dovodi u vezu sa shvatanjem nadmoćnosti muške prirode i sa idejom duhovnog zajedništva.

Međutim, ovaj odnos kod Platona nije sveden isključivo na telesnu dimenziju. On je tesno povezan sa paidejskom funkcijom erosa, odnosno sa vaspitnom i moralnom ulogom koju stariji partner ima u oblikovanju karaktera mlađeg. Nasuprot takvom prikazu u ranijim dijalozima, u poznom delu Zakoni Platon izričito osuđuje homoseksualne odnose, oslanjajući se na argumente koji se tiču prirodnosti, društvenog poretka i zakonodavne brige za vrlinu građana.

Cilj ovog predavanje jeste da ispita na koji način se može razumeti ova prividna napetost između različitih Platonovih tekstova. Pokazuje se da homoerotski motivi u ranijim dijalozima imaju pre svega pedagoško i filozofsko značenje u okviru platonovskog razumevanja erosa, dok se u Zakonima pojavljuje normativna perspektiva zakonodavca. Ova razlika ukazuje na razvoj Platonovog mišljenja i na različite žanrovske i filozofske funkcije koje pojam erosa ima u njegovom opusu.


Irina Deretić je redovna profesorka antičke filozofije na Univerzitetu u Beogradu, gde predaje na osnovnim, master i doktorskim studijama, obavlja funkciju upravnice Instituta za filozofiju i devet godina je rukovodila projektom Istorija srpke filozofije. Njen naučno-istraživački rad fokusiran je na antičku grčku filozofiju, nemačku hermeneutiku, srpsku filozofiju, etiku vrline i teoriju književnosti. Autorka je šest monografija, uključujući dela Kako imenovati biće?, Logos, Platon, Aristotel, Iz Platonove filozofije, Platonova filozofska mitologija i Reči i književnost.

Objavila je preko 140 naučnih radova na srpskom, engleskom, nemačkom, španskom i slovenačkom jeziku, a njena istraživanja publikovale su međunarodne izdavačke kuće poput De Gruyter-a i Springer-a. Među njenim najnovijim doprinosima izdvaja se poglavlje "Socrates on Emotions" u zborniku The Bloomsbury Handbook of Socrates (London: Bloomsbury Publishing, 2024), koji predstavlja najnoviji presek savremenih istraživanja Sokratove filozofije.

Pored autorskog rada, urednica je šest naučnih zbornika, od kojih je značajno međunarodno izdanje From Humanism to Meta-, Post- and Transhumanism? objavljeno kod izdavača Peter Lang Verlag (Frankfurt am Main, 2016). Irina Deretić je bila gostujući profesor u Jeni, Upsali i Vladimiru, i članica je Izvršnog odbora Srpskog filozofskog društva.


U diskusiji pričamo o Platonovom proto-feminizmu, mestu žena u idealnoj državi, kao i tome koliko Platonova vizija polne ljubavi ima mesta u savremenom kontekstu i čemu nas i dan-danas podučava.


Moderacija:
Dušica Popović i Dušan Maljković,
Centar za kvir studije


Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Kraljice Natalije 45, 4. sprat
PETAK, 6. mart
od 17.30 do 20 h


Uvod u kvir teoriju: Od Platona do Frojda i dalje

643559607_17901877566388049_6397574092545897307_n.jpg


Engleska reč queer potiče od nemačke reči quer, što znači „ukrivo“, „ukoso“, „popreko“, pa otuda i englesko značenje: „neobično“, „izvan norme“, „perverzno“. Kvir teorija ne proučava samo identitete ili pripadnost LGBT+ zajednici, već predstavlja kritiku normativnih okvira koji određuju šta se smatra „prirodnim“ rodom, poželjnom seksualnošću ili legitimnim načinom življenja.

Iako se u savremenoj formi vezuje za 1990-e godine i rad Džudit Batler, posebno za knjigu Nevolje s rodom, kvir promišljanje ima dublju i razgranatiju prethodnicu. Ako kvir shvatimo kao odstupanje od heteronormativnih pa i homonormativnih modela, onda možemo pratiti njegovu isprekidanu genealošku nit kroz istoriju zapadne misli.

Platonova Gozba nudi jedan od prvih filozofskih opisa muške homoerotske ljubavi kao izvora mudrosti i duhovnog uspona. Istovremeno, najdublju istinu o ljubavi u tom delu izgovara Diotima, žena-proročica, što već predstavlja dvostruko odstupanje od kasnijih normi o ekskluzivnoj muškoj filozofskoj racionalnosti i heteroseksualnosti kao „prirodnom“ obrascu.

Sigmund Frojd u 20. veku potkopava ideju da je seksualnost prirodna, stabilna i unapred određena. Za njega, Eros nije tek biološka funkcija, već proces preplitanja potiskivanja, zabrane i fantazije sagrađen primarno u detinjstvu i utemeljen u nesvesnom. Time on uvodi trajnu nesigurnost u heteroseksualni poredak i stabilne seksualne orijentacije — ono što nazivamo seksualnom željom rezultat je jedinstvenih kontingentnih unutar-porodičnih i sekundarno kulturno-istorijskih dinamika.

Mišel Fuko pokazuje da seksualnost nije „unutrašnja istina“ ličnosti, već istorijski konstruisani režim znanja i moći. Istina o „seksualnoj prirodi“ proizvodi se kroz medicinu, pravo, crkvu, školstvo i psihijatriju. Fuko time otvara prostor za razumevanje seksualnih normi kao političkih — kao onoga što društvo aktivno stvara, a ne samo odr(a)žava.

Na te uvide oslanja se Džudit Batler, tvrdeći da rod nije „opipljiva“ suština, već performans — niz ponavljanih praksi, gesta i znakova koje društvo poučava, nagrađuje ili sankcioniše. Ako se rod izvodi, onda se može i preoblikovati i tokom života i transgeneracijski. Batler pokazuje da granice roda nisu stabilne, već da se mogu narušiti kroz parodiju, igru, ironiju itd.

Kvir teorija, dakle, ne pita samo ko smo, nego zašto je baš određeni oblik života proglašen „normalnim“. Ona otvara prostor za drugačije vidove postojanja, osećanja, govora i zajedništva — za živote koji se ne uklapaju u unapred zadate obrasce.


Dušan Maljković, doktorant filozofije psihoanalize i kvir teorije. Samostalni radnik u kulturi i član Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Objavio desetine naučnih i književnih radova i održao nekoliko desetina predavanja u zemlji i inostranstvu.


Moderacija:
Dušica Popović, Centar za kvir studije

Share Article

Slični Artikli